Pravila bele

Bela se igra špilom od 32 karte (sedmica do asa u četiri boje), kod nas poznatim kao „mađarice". Najčešće je četvero igrača u dva para, koji sjede unakrsno — suigrači jedan nasuprot drugoga. Igra se i u troje (svatko za sebe) i u dvoje.

• Djelitelj promiješa, a igrač lijevo od njega presiječe špil.
• Dijeli se udesno, po dvije karte, dok svatko nema šest; ostatak po igraču čini talon — u četvero dvije karte, u troje i dvoje četiri.
• Djelitelj okreće jednu kartu kao ponuđeni adut. Redom udesno svatko kaže uzima li tu boju za adut ili „dalje“.
• U četvero: u drugom krugu adut se bira slobodno; ako nitko ne zove, djelitelj je „na musu“ i mora zvati.
• U troje se ne licitira — zove igrač do djelitelja (udesno) i ne smije reći „dalje“.
• U dvoje prvi odlučuje onaj koji nije djelitelj; ako obojica kažu „dalje“, djelitelj mora izabrati adut među preostale tri boje.
• Kad je adut poznat, svi uzimaju talon: u četvero se igra s osam karata, a u troje i dvoje s deset.
• U troje i dvoje dio špila ostaje izvan igre, pa dijeljenje ne vrijedi 162 boda nego onoliko koliko nose odigrane karte.

Bela ima tri različita redoslijeda karata i miješanje tih skala najčešći je izvor svađe za stolom.

Zato desetka nosi štih iznad kralja, ali u nizu za zvanje stoji između devetke i dečka. U adutu devetka i dečko preskaču sve.

Zbroj svih karata je 152 boda; sa zadnjim štihom, koji nosi 10, jedno dijeljenje u četvero vrijedi 162 boda. U troje i dvoje ne igraju se sve karte, pa dijeljenje vrijedi manje — koliko točno, vidi se tek kad se hrpe prebroje.

• Mora se poštovati tražena boja — ako je imate, bacate je.
• Ako u traženoj boji imate jaču kartu od one na stolu, morate je baciti („über").
• Ako traženu boju nemate, morate baciti aduta; ako je adut već bačen, morate ga preći jačim ako ga imate.
• Ako nemate ni traženu boju ni aduta, bacate bilo što.
• Igranje protivno pravilima je renonc — dijeljenje pada u korist protivnika.

Zvanja se u aplikaciji prikazuju isključivo kao brojevi. Vrijednosti su:

• 20 — niz od tri karte
• 50 — niz od četiri karte
• 100 — niz od pet ili više karata
• 100 — četiri asa, desetke, kralja ili dame
• 150 — četiri devetke
• 200 — četiri dečka
• 20 — bela (kralj i dama u aduta)

Najviše pojedinačno zvanje pobjeđuje: ta strana upisuje sva svoja zvanja, protivnik 0. Bela uvijek pripada onome tko je drži.

Belot (svih osam karata jedne boje u ruci) znači automatsku pobjedu u partiji, bez obzira na rezultat.

Bela su kralj i dama u adutu i nose 20 bodova. Zovu se pri zvanjima ili u igri: kad bacate prvu od te dvije karte kažete „bela", a kad bacate drugu „od bele". Ako ne kažete, ne broji se. Bela uvijek pripada onome tko je drži, bez obzira na to tko je pobijedio u zvanjima.

U četvero jedno dijeljenje nosi 162 boda — 10 od toga je za zadnji štih. Bodovi se upisuju zajedno: koliko je strana skupila, sa zadnjim štihom. U troje i dvoje ne igraju se sve karte, pa se broje i upisuju sve hrpe — nema „ostatka“ koji se sam izračuna, a 0 je posve valjan unos za onoga tko nije uzeo nijedan štih.

Zadnji štih nosi +10 bodova strani koja ga uzme.

Štiglja (sve štihove uzme jedna strana): ta strana dobiva sve što je bilo u igri (u četvero 162) + 90 + sva zvanja, protivnik 0.

Zvač mora skupiti strogo više od polovice svega što je u igri — karata i zvanja zajedno (pola + 1). U četvero je prag (162 + ukupna zvanja) / 2; u troje i dvoje računa se od onoga što je stvarno odigrano.

Ako zvač ne prođe (padne), u četvero i u dvoje sve — karte, zvanja, štiglja i bela — ide protivniku, a zvač upisuje 0. Neriješeno je pad: zvaču treba više, ne jednako.

U igri za troje svatko upisuje svoje bodove; ako zvač ne prođe, zvač upisuje 0, a preostala dvojica zadržavaju koliko su skupila (nema prijenosa).

• Četiri igrača — dvije ekipe po dva igrača, po osam karata; cijeli špil je u igri (162). Ako zvačka ekipa padne, sve ide protivnicima. Uobičajeni cilj: 1001.
• Tri igrača — svatko za sebe, po deset karata; zove igrač do djelitelja i ne smije dalje. Ako zvač padne, upisuje 0, a druga dvojica zadržavaju svoje. Uobičajeni cilj: 701.
• Dva igrača — svatko za sebe, po deset karata. Ako zvač padne, protivnik uzima sve. Uobičajeni cilj: 501.

Na prolaz (MUST_PASS): da bi pobijedila, strana koja dosegne cilj mora u tom dijeljenju i proći (>pola). Ako je prešla cilj ali nije prošla, partija se nastavlja.

Na dosta (ENOUGH): čim strana dosegne cilj, partija odmah završava.

Ako su obje strane na cilju ili preko njega, pravilo prolaza se zanemaruje — pobjeđuje viši ukupni rezultat.

Ciljevi: 501, 701 ili 1001 bod — uobičajeno 501 u dvoje, 701 u troje i 1001 u četvero.

• Mus ili bez musa — mora li djelitelj zvati ako nitko nije, ili se dijeli iznova.
• Ponuđeni adut ili slobodan izbor već u prvom krugu.
• Je li kod četiri iste jača slika ili broj — npr. četiri desetke protiv četiri kralja.
• Završetak: „na dosta" (partija staje čim netko dosegne cilj) ili se dijeljenje odigra do kraja pa se zbroji.
• Zamjena sedmice za ponuđenu adutsku kartu, ako se igra s ponuđenim adutom.

Aplikacija podržava oba načina završetka i sve tri veličine partije (501, 701, 1001).